Upotreba i izloženost ekranima u odgoju djece
Tehnološki uređaji su predstavili novi izazov za roditelje u odgoju djece zbog manjka komunikacije licem u lice. „Digitalne generacije“ (Clark, 2013: 4) zaokupirane su tehnologijom i zaslonima ekrana od najmlađe dobi te im je komunikacija i socijalna interakcija postala nezamisliva bez tehnoloških pomagala.
Roditelji sve manje stvaraju intimne veze sa svojom djecom, a poteškoće se u odgoju stvaraju i kod provođenja kvalitetnog vremena sa svojom djecom. Ljudi se osjećaju nepovezanima i samima, iako su okruženi ljudima jer komuniciraju preko poruka, poziva i videopoziva. No, problem nije samo u upotrebi tehnologije kod djece i mladih, već i kod roditelja. Sve češće se roditelji znaju zaokupirati s upotrebom ekrana (televizora, mobitela) pa ignoriraju vlastito dijete i njegove potrebe. Zbog takvog pristupa ne obraćanja pažnje na djetetove potrebe ili nasumično te nedosljedno obraćaju pozornosti na dijete. Dijete tada može razviti oblike nesigurne privrženosti. Proučavanje povezanosti privrženosti i upotrebe tehnologije, pokazuju da djeca koja su razvila anksioznu i izbjegavajuću nesigurnu privrženost, češće pribjegavaju u starijoj dobi upotrebi društvenih mreža (Facebooka) kako bi ispunila potrebu za povezivanjem i sigurnošću (Ante-Contreras, 2016; Clark, 2013).
U literaturi se ističe negativan utjecaj prekomjernog gledanja u ekrane i prekomjernog konzumiranja medijskog sadržaja na razvoj djeteta i moguće razvitke poremećaja u razvoju i ponašanju. Pretjerana upotreba ekrana i gledanja u ekran, kod djece uzrokuje negativne posljedice na kognitivan i socioemocionalan razvoj djece, razvoj govora, njihove motoričke vještine (kretanje) i spavanje (Domingues-Montanari, 2017). „Prema preporukama stručnjaka djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće trebala koristiti male ekrane, a do polaska u školu to vrijeme bi trebalo biti maksimalno sat vremena, uz aktivnu uključenost roditelja“ (Roje Đapić i sur., 2020: 45). Zbog velikih rizika za dijete izloženo nasilju (cyberbullyingu), pedofiliji i nekim drugim rizičnim sadržajima, smatra se da u suvremenom digitalnom odgoju roditeljska uloga je najbitnija u formiranju slike koliko vremena provoditi za tehnologijom, zaslonima ekrana. Djeca u svojem razvoju trebaju socijalizaciju sa svojim vršnjacima i od presudnog je značaja povezanost sa svojim vršnjacima kontaktima u živo. Roditelji danas dopuštaju ekrane za vrijeme obroka i za vrijeme djetetova odlaska na spavanje, s čime se stvara uzajamna povezanost radnji (hranjenja i spavanja) s gledanjem u ekran. Pretjerano korištenje tehnologije i pasivno gledanje u ekran kod djeca u razvoju ima dugoročan utjecaj na pažnju, dok u razdoblju adolescencije može biti razlog razvitka depresije (Ante-Contreras, 2016; Clark, 2013; Roje Đapić i sur., 2020).
Roditelj koji provede po dva sata za kompjuterom ili mobitelom, skloniji je ignoriranju djeteta. Isto tako roditelji koji po broju sati više provode koristeći tehnološke uređaje, sklonija su autoritarnom odgojnom stilu. Previše vremena koristeći uređaje, dovodi do toga da roditelji kažnjavaju, prijete i koriste ostale negativne oblike kontrole nad djecom (Ante-Contreras, 2016).
Roditeljska regulacija upotrebe tehnoloških uređaja
Roditeljski odgojni stil podrazumijeva stvaranje ujednačenosti između brige (emocionalnosti) i kontrole te između ovisnosti djeteta o roditelji i autonomije. Kada se govori o upotrebi tehnologije i tehnoloških uređaja u odgoju, roditelj su oni koji postavljaju granicu kada i koliko koristiti i biti zaokupiran ekranima. Pedersen i sur. (2022) napominju važnost regulacije provođenja vremena i postavljanje kućanskih pravila o upotrebi tehnologije, može pomoći u prevenciji od učestalog i vremenski neograničenog korištenja tehnologije i gledanja u zaslon uređaja (mobitela, televizora, tableta).
Razlog zašto roditelji ne postavljaju pravila o korištenju tehnologije je nepoznavanje koliko zapravo vremena njihova djeca provode za zaslonima televizira, kompjutera i mobitela. Zbog toga je važno pojasniti kako gledanje televizije cijeli dan nije zdravo i da nam šteti kada smo cijeli dan zatvoreni i pasivno promatramo zaslon uređaja. Opasnost nastaje kada dijete razvije ovisnost i ne odvaja se od igranja igrica, gledanja televizije i internetskog sadržaja. Ono što roditelje zabrinjava kod gledanje televizije, nije samo vrijeme provedeno za televizijom, već i seksualan i nasilan sadržaj s kojim dijete dolazi u doticaj gledanjem televizije. Zbog toga roditelji uzimaju u obzir ograničenje koje je postavljeno na medijski sadržaj, na primjer na filmove. Još jedna zabrinutost koja se javlja kod roditelja je štetnost za vid i posturu djeteta (bolovi u leđima i vratu). Kada djeca provode vrijeme igrajući igre ili gledajući neki sadržaj, izgube smisao koliko je vremena prošlo i za sve oko sebe. Za stariju djecu pravila o upotrebi su većinom oslabljena i ne vrijede u onolikoj mjeri u kojoj su vrijedila kada su djeca bila mlađ. Majka su one koje većinom postavljaju pravila o korištenju, zbog zabrinutosti za svoje dijete (osobito za zdravlje). Smatraju da se gledanjem sadržaja u pasivnom obliku, gubi korisno vrijeme. Dobra roditeljska praksa u suvremenom dobu podrazumijeva navedene regulacije i kontrole nad korištenjem tehnologije i prekomjernog gledanja u zaslon ekrana. Jedan od najvećih izazova u odgoju danas u digitalnom dobu je postavljanje granica gledanja u zaslone ekrana, usklađivanje samoosviještenosti kod djece o korištenju i vremenu provedenom korištenjem tehnologije (Hagen, 2007).
Literatura
Ante-Contreras, D. (2016) Distracted Pacted Parenting: How Social Media Affects Parent-Childent-Child Attachment, Faculty of California State University, San Bernardino. https://scholarworks.lib.csusb.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1338&context=etd
Clark, L. S. (2013) The Parent App: Understanding Families in the Digital Age, Oxford University Press. https://books.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=DmuVaM3JxuAC&oi=fnd&pg=PP1&dq=media+and+modern+day+parenting&ots=jSThft1Imz&sig=glI6eo5Ta6aZPfq5HryJPtA3Kv4&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false
Hagen, I. (2007) ‘We can’t just sit the whole day watching TV’, Young, Nordic Journal of Youth Research, SAGE Publications. https://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1177/110330880701500403
Pedersen, J. i sur. (2022) Recreational screen media use in Danish school-aged children and the role of parental education, family structures, and household screen media rules, Preventive Medicine, 155, 1-7. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0091743521004813
Roje Đapić, M., Buljan Flander, G., & Selak Bagarić, E. (2020). Mala djeca pred malim ekranima: Hrvatska u odnosu na Europu i svijet. Napredak: Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, 161(1-2), 45-61. https://hrcak.srce.hr/file/348177