Emocionalna inteligencija i roditeljstvo
Emocionalna inteligencija (eng. emotional intelligence; EI or EQ) predstavlja proces prepoznavanja svojih i emocionalnih stanja drugih kako bi se mogli efikasniji riješiti eventualni problemi i adekvatno regulirati ponašanje. Naglašeno je opažanje i regulacija emocija te je uključenja sposobnost brzog zapažanja procjene i izražavanja emocija. Sposobnost uviđanja generiranja osjećaja koji olakšavaju mišljenje, sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama te sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja.
Emocionalna inteligencija spaja dva područja na koja se donedavno gledalo kao nespojiva: afektivni i kognitivni aspekt mentalnog funkcioniranja.
Prema Mayer i Salovey, razlikujemo 4 sposobnosti prema razvojnom načelu razvoja emocionalne inteligencije:
- Percepcija, procjena i izražavanje emocija
Odnosi se na sposobnost opažanja emocija kod sebe i drugih te u drugim emocionalnim sadržajima (umjetnost, priča, glazba) sposobnost identifikacije, izražavanja i razlikovanja emocija. Razvojem, dijete uči opažati i razlikovati svoje tjelesne osjećaje i socijalno okruženje. Sposobnost pridavanju različitim atributima živim i neživim objektima. Povezivanje vlastite nelagode kod ograničavanja kretanja s anksioznosti kod drugih osoba i u drugim okolinama. Odrasla osoba može pozorno promatrati i opažati svoje osjećaje i prepoznati osjećaje drugih osoba. Prepoznavanje pokušaja manipulacije emocijama, odnosno neiskreno izražavana emocija.
- Emocionalna facilitacija mišljenja
Odnosi se na načine na koje emocije mogu imati pozitivan utjecaj i olakšavati intelektualne procese. Predstavlja sposobnost korištenja emocija pri usmjeravanju pozornosti ili uključivanju u druge kognitivne procese (rješavanje problema i donošenje odluka). Emocije se od početka života koriste za signaliziranje da su kod određene osobe ili u nekoj okolini dogodile značajne promjene (tek rođeno dijete plače kada želi mlijeko, smije se kada mu je ugodno). Doprinos osjećaja učinkovitijem mišljenju predstavlja i sposobnost generiranja osjećaja prema trenutnim okolnostima sa svrhom boljeg razumijevanja konkretnog stanja u kojem se osoba našla. Uživljavanjem u neki događaj ili osjećaje osobe, omogućit će lakše snalaženje i odabiranje povoljnijeg ishoda u sličnim okolnostima kasnije u životu. Kod odrasle osobe sposobnost generiranja osjećaja pomaže pri planiranju – stvara se zamišljeno emocionalno kazalište u kojem se generiraju, manipuliraju i provjeravaju mogući ishodi važnih odluka u životu. Osjećaji pridonose učinkovitijem mišljenju na višoj razini – pomažu da stvari, osobe i događaji budu promatrani iz različitih perspektiva.
- Razumijevanje emocija
Odnosi se na sposobnost da se razumije emocije i da se primjenjuje emocionalno znanje. Nakon prepoznavanja, dijete imenuje emocije i može ih razmjerno dobro razlikovati (ljutnja od bijesa, naklonost od ljubavi). Roditelji podučavaju djecu o emocionalnom razmišljanju povezujući emocije s određenim stanjima (ljutnja izazvana percepcijom nepravde, tuga kao posljedica gubitka). Emocionalna znanja počinju se stjecati u djetinjstvu i usavršavaju se cijeloga života. Razvija se i spoznaja da se može javiti kombinacija različitih emocija čime se dobiva nova kvaliteta (nada kao spoj vjere i optimizma). Poznavanje tijeka razvoja osjećajnosti u međuljudskim odnosima bitan je element emocionalne inteligencije.
- Regulacija emocija
Odnosi se na sposobnost otvorenosti za osjećaje i korištenje efektivnih strategija za razumijevanje sebe te osobni emocionalni i intelektualni rast. Najsloženija razina započinje otvorenošću za osjećaje, bilo da su ugodni ili neugodni. Potrebno ej tolerirati i na određeni način prihvatiti emocionalne reakcije. Odrastanjem je dijete podvrgnuto procesu socijalizacije emocija – uči pokazati osjećaje samo pod utjecajem neposredne okoline. Dijete vremenom uočava da je moguće odvojiti ponašanje od emocija. Razvojno se povećava sposobnost refleksije o emocijama, te reguliranje vlastitih emocija i emocija drugih osoba (popravljanje lošeg, a održavanje ugodnog raspoloženja).
Kako utječe stil roditeljskog odgoja na emocionalnu inteligenciju?
Prema provedenim istraživanjima, kako navode Mayer i Salovey, individualne razlike u emocionalnom razviju, kao i razlike povezane s razlikama u privrženosti i prihvaćenošću od roditelja su povezana. Djeca koja su razvila dobru privrženost s roditeljima imaju bolju emocionalnu izražajnost, bolje razumijevanje emocija i bolju regulaciju emocija od djece koja nisu razvila privrženost. Prihvaćanje/odbacivanje roditelja i toplina imaju neporeciv utjecaj na emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Imaju dugoročne posljedice na daljnji razvoj, u adolescenciji i odrasloj dobi. Također, toplo i pozitivno roditeljstvo samo po sebi ne uči djecu emocionalnoj inteligenciji. Većina roditelja iskazuje ljubav prema djeci i brižljivi su, ali bez kapaciteta za suočavanje s dječjim negativnim emocijama.
Među onima koji su propustili učiti svoju djecu emocionalnoj inteligenciji identificirali su tri tipa roditelja
- Zanemarujući roditelji koji zanemaruju, ignoriraju ili procjenjuju trivijalnim dječje negativne osjećaje – uče da su njihovi osjećaji loši, neprikladni i nevaljali
- Neodobravajući koji su kritični u odnosu na izražavanje negativnih emocija djeteta i mogu im prigovarati/kažnjavati ih za izražavanje emocija – dijete je kritično i izražava emocije na neprikladne načine; vjeruje da j u redu izraziti negativne emocije samo u određeno vrijeme te da su negativne emocije neproduktivne
- Laissez-faire roditelji koji prihvaćaju emocije djece i suosjećaju s njima, ali su propustili ponuditi im vodstvo i postaviti granice njihova ponašanja – djeca ne uče regulirati emocije, imaju poteškoća u koncentraciji i uspostavljanju prijateljstva
Roditelji koji su emocionalni poučavatelji, svjesni su emocija djeteta, prepoznaju ih kao mogućnost za bliskost i učenje, slušaju suosjećajući te pomažu djetetu da ih imenuj i dopuštaju im da se izraze. Roditelj daje djetetu do znanja da poštuje njegove osjećaje i misli da su njegove želje uredu. Ne kažnjava djecu jer se osjećaju tužnima te uzimaju dodatno vrijeme za suočavanje s djetetovim osjećajima uz postavljanje granica.
Na stranici Instituta D.O.M. (Institut DO.O.M., n.d.) navedeni su učinci i važnost emocionalne inteligencije na daljnji razvoj i kvalitetu života:
- Istraživanja ukazuju na to da je inteligencija povezana sa osobnim uspjehom
- Emocionalna inteligencija u znatno je većoj mjeri odgovorna za uspjeh u životu
- Pokazalo se da razvoj djetetove emocionalne inteligencije zaista utječe na bolji akademski uspjeh tog djeteta
- Razvoj emocionalne inteligencije djeluje kao učinkovita prevencija za neprihvatljivo ponašanje, razvoj ovisnosti, odustajanje od daljnjeg školovanja, depresiju i agresiju
- Razvoj emocionalne inteligencije pozitivno utječe na funkcioniranje pojedinca na socijalnoj razini, kao i na pozitivnu atmosferu, kako u školi tako i u vrtiću
Ne postoji savršen roditelj
Nalazimo se u periodu pretjerane dostupnosti informacija i vrlo je bitno pronaći one savjete koji nama odgovaraju i pomažu. Najvažnije u svemu tome je da se dijete posluša, uzme vrijeme za kvalitetni razgovor kojim će dijete objasniti svoje emocije, a mi ćemo biti tu da objasnimo da su sve emocije validne te pokazati kako se s njima nositi. Razvijanjem emocionalne inteligencije, razvijaju se socijalne i emocionalne vještine poput rješavanja problema, donošenja odluka, komunikacijskih vještina, prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija i nošenje s njima na primjeren način te upravljanje vlastitim ponašanjem.