RODITELJSKI ODGOJNI STILOVI
Postoje četiri prepoznatljiva roditeljska stila odgajanja. Ovisno o roditeljskoj toplini i nadzoru mogu se razlikovati autoritativan, autoritaran, popustljiv i ravnodušan roditeljski stil odgajanja. Danas se često među njih uvrštava i peti stil, nazvan hiperroditeljstvo (helikopter roditeljstvo ili kabanica roditelji) jer takvi se roditelji odnose previše zaštitnički prema svojoj djeci.
Autoritativan odgojni stil ili demokratski je stil odgajanja u kojem roditelji pružaju ravnotežan oblik kontrole (nadzora) i topline (ljubavi). Roditelji u ovom stilu postavljaju jasne granice i očekivanja od djeteta, pružaju mu dovoljno ljubavi i slobode za osamostaljivanje. Općenito djeca koja su odgojena autoritativnim odgojnim stilom imaju vrlo pozitivnu sliku o sebi, razvijene socijalne vještine i pozitivne oblike ponašanja i djelovanja.
Autoritarni odgojni stil je u suprotnosti s prethodnim stilom jer roditelji imaju veliku kontrolu i nadzor nad djetetom. Roditelji koji se vode tim stilom ponašanja i odgoja postavljaju visoka očekivanja i koriste silu, dominaciju i moć nad djetetom kako bi ostvarili ono što oni žele. Ne objašnjavaju djetetu postavljena pravila, već ih dijete mora poštivati. Djeca su ovog stila obično agresivna i imaju samodestruktivna ponašanja.
Popustljivi roditelji su oni roditelji koji pružaju jako puno topline i ljubavi, ali nemaju nikakve kontrole i razine nadzora. Djeca ovih roditelja nemaju jasno postavljenu kontrolu, ciljeve i očekivanja jer roditelji nemaju postavljene norme i pravile ponašanja za djecu. Zbog toga takva djeca znaju biti depresivna i nezadovoljna.
Ravnodušni roditelji niti pružaju ljubavi, niti imaju kontrolu nad odgojem djece. Navedeni stil odlikuje roditeljski manjak interesa za vlastito dijete i njegove potrebe. Takva djeca često budu neposlušna, nemaju mogućnosti emocionalne regulacije i budu zahtjevna te razvijaju antisocijalna ponašanja.
Dijete je subjekt vlastita razvoja i smatra se aktivnim, znatiželjnim, kompetentnim te raspolaže svojim pravima i potrebama koje odrasle osobe poštuju i uvažavaju. Odrasle osobe, roditelji, su i sami istraživači svojeg roditeljstva pa preispituju vlastite postupke i ponašanja u odnosu na dijete (na primjer, Jesam li ja roditelj kakav želim biti?). Kompetentno roditeljstvo je ono u kojem roditelj uči, odgovorno je i uravnoteženo.
Knjige:
Mira Klarin: Razvoja djece u socijalnom kontekstu, Naklada Slap, 2006.
Maja Ljubetić: Nose li dobre roditelje roda, Profil pedagogija, 2012.